Dejan Radonić, rođen u Sarajevu, u naselju Grbavica i shodno tome pasionirani ljubitelj F.K. Željo. Nekoliko godina po rođenju počinje osjećati sve jaču ljubav ka sticanju novih znanja i iskustava pa se i upisuje u 'OŠMC' (Osnovna Škola 'Miljenko Cvitković'), gdje provodi narednih osam nezaboravnih godina protkanih ljubavima te pažnjom i brigom nastavnika kao i marisanama, kojima se pokušavao dokazati kao zakleti zaštitnik nejakih.

Nakon toliko godina čeličenja, počinje da shvata da je jedan period života iza njega i da njegov život treba nove izazove. Tada se odlučuje na nešto, što njegovim prijateljima ni u snu ne bi palo na pamet, a na opšte zgražanje njegovih roditelj, 01. 9. 1980. upušta se u sticanje srednjoškolskog obrazovanja, u Drugoj Gimnaziji, koja se tada a i sada nalazi preko puta buregdžinice 'Dervoz', uz koju je cijela jedna generacija stasavala u poštene i čestite Sarajlije.

Životni sat neumitno otkucava, a reditelj filma 'Duhovi Sarajeva' i reditelj spektakularnog koncerta na stadionu F.K. Čelik u Zenici 'InTakt folk Zvijezde' odlučuje da u životu ne propušta ono što kasnije neće moći nadoknaditi, tako da već sredinom 1984., figurativno rečeno sa zavežljajem preko ramena, odlazi u Karlovac kao budući pripadnik Vazduhoplovnih snaga tadašnje vojske.

15 mjeseci proletjelo je kao vihor – a po povratku, ne gubeći ni dana pridružuje se timu vaterpolo kluba Bosna i kao zakleti ljevak, logično na poziciji desnog krila, niže briljantne uspjehe u drugoligaškom takmičenju. Da se i danas pamte njegova nesebična bravurozna proigravanja najbolji pokazatelj je i tuš na bazenu Fakulteta za Fizičku Kulturu koji nosi njegovo ime „GRANDE DELFFINO“.
Narednih 20 godina prolazi kao tren oka gdje se dobrota, plemenitost, zlo i nepravda smjenjivalo kao na fabričkoj traci. A onda se desio 01.3.2005. i prva klapa filma Duhovi Sarajeva. I od tada – filmski svijet više nije bio isti.

Enver Puška je rođen u Sarajevu 1966. Završio je Srednju medicinsku školu u istom gradu. U svom profesionalnom životu osim posla u Domu zdravlja (kao medicinski tehničar), od 1996. godine objavio je dva romana ratne tematike: «Mejtaš» i «Živa ograda». Prvi roman je objavljen i na francuskom jeziku a objavila ga je izdavačka kuća «l'Harmattan».

Filmsko iskustvo stiče radom na prvom dugometražnom filmu Ahmeda Imamovića «Go West» kao koscenarista. Godina proizvodnje 2005, film i prije same premijere izazvao je velike polemike zato što se radi o prvom BH filmu o homoseksualcima. Dalje, iste godine. piše scenario za komediju «Duhovi Sarajeva», reditelja Dejana Radonića.

U oktobru 2006. snimio je svoj prvi dugometražni film «Ritam života». Na ovom filmu Enver je bio scenarista, producent, reditelj i zajedno sa orkestrom Ritam života uradio je muziku za film.

Sada već razmišlja koji tekst odabrati za dalje....

Rođen je 1. jnuara 1942. godine u Nikšiću. Nikolić je jedan od naših najpoznatijih direktora fotografije i režisera. U svetu je poznat kao prvi reditelj koji je angažovao Breda Pita za jednu od uloga u svom filmu "Tamna strana sunca" ("The dark side of the sun", 1997). Ovaj film je tek nedavno izašao u Americi jer je bilo teško završiti montažu, pošto je deo materijala stradao u ratu.

Filmografija (režija): "U ime oca i sina" (1999), "Tamna strana sunca" ("The dark side of the sun", 1997), "Tri karte za Holivud" (1993), "Jednog lepog dana" (1988), "Balkanski špijun" (1981).

Rođen je 16.01.1961. u Sarajevu.Pohadjao Osnovnu skolu "Dzavid Haveric" gdje i pocinje muzicku karijeru pjevajuci na Pionirskim danima.Pjeva u pop grupi koju je osnovao sa drugovima iz skole,"Omir".Posle toga slede grupe "Sedam suma pa "Zov",koja izdaje singl "Poletjela golubica sa Bas-carsije",koja postaje pravi hit.Nakon toga postaje pjevac legendarnih "Ambasadora",nakon odlaska Zdravka Colica i Ismete Dervoz.

1984.g odlazi u vojsku i nakon toga osniva novi bend,"Hari Mata Hari".Snimaju plocu pod nazivom "U tvojoj kosi",posle koje pocinju saradjivati sa tekstopiscem Fahrudinom Pecikozom a Hari Varesanovic pise sve kompozicije,a prelaze u diskografsku kucu "Jugoton" i sa plocama "Ja te volim najvise na svijetu","Volio bih da te ne volim","Strah me da te volim" i "Ti rodjena si samo za mene" postaju najtirazniji bend u Jugoslaviji.

Posle rata izdaju plocu "Ja nemam snage..",kojom zauzimaju stare pozicije,a zatim slijedi ploca"Bas ti lijepo stoje suze" i "Zakon jacega",da bi nakon toga 2006.god uslijedio odlazak na Evroviziju gdje zauzimaju trece mjesto,do sada najbolji plasman za nasu zemlju...